Bošnjaci su narod koji je prvi dio 21. stoljeća dočekao smješten na dva autohtona životna prostora: Bosni i Sandžaku.
Raspadom bivše Jugoslavije došlo je, nažalost, do usitnjavanja životnog prostora na kojem je živio naš narod, tako da su se Bošnjaci, preko noći, našli u sistemima novonastalih država u kojima su se iznova morali boriti za svoj prostor pod nebom i prepoznavanje od strane ustava i zakona tih novih zajednica.
Iako ranjena genocidom i zločinima, kasnije i mirovnim sporazumom u Dejtonu, Bosna je opstala kao država i Bošnjaci u njoj, bez obzira na brojne izazove sa kojima se gotovo svakodnevno susreću, prave okvir koji treba u budućnosti obezbijediti da se sigurnije osjećaju, svoji na svome, zajedno sa svim ostalim narodima sa kojima dijele isti životni prostor.
Bošnjaci u Sloveniji, Hrvatskoj, Kosovu i Makedoniji nastoje da kroz različite oblike organiziranja, u uslovima koji nisu uvijek onakvi kakve zaslužuju, imajući u vidu zasluge koje su imali u procesu formiranja i izgradnje tih novih država, zaštite svoj kulturni identitet i ostanu odani svom imenu.
Bošnjaci Sandžaka su se u tom periodu našli pred velikim izazovom. Nedovoljno snažni i odlučni da krenu putem jasnijeg definisanja svog statusa, suočeni sa cijepanjem svog životnog prostora između Srbije i Crne Gore koje su u njima vidjele opasnost za svoje planove, a opet, s druge strane, ne tako ni slabašni da bi prihvatili, zdravo za gotovo, svako rješenje njihovog položaja, koje im je pokušavano biti nametnuto.
U takvim okolnostima, 11. maja 1991. godine, u Novom Pazaru, osnovano je Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka (MNVS). Za predsjednika Vijeća izabran je Sulejman Ugljanin. Kasnije ovaj organ sve do 2003. godine djeluje i radi pod nazivom Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka (BNVS), a nakon 2003. godine kao Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV).
BNV – Ugljaninova batina za obračun sa Islamskom zajednicom
Iako je na početku Vijeće imalo ulogu organiziranja bošnjačkog naroda u Sandžaku u pravcu djelovanja ka međunarodnim instancama sa ciljem delegiranja pitanja statusa Sandžaka i rješavanja položaja Bošnjaka koji na tom prostoru žive, već od 1996. godine biće evidentno da Ugljanin ovaj važan organ nacionalno-kulturne samouprave Bošnjaka Sandžaka uglavnom koristi u usko-stranačke svrhe i za obračun sa svojim neistomišljenicima, u prvom redu sa jedinom institucijom koja nije prihvatila da bude servis Sulejmanu Ugljaninu i njegovim „nadrealnim“ političkim projektima – Islamskom zajednicom.
O namjerama Ugljanina da preko MNVS-a preuzme kontrolu nad Islamskom zajednicom otvoreno se piše u 41. broju „Sandžačkih novina“, od 5. marta 1997. godine, gdje između ostalog, stoji: “Nijedan pojedinac niti institucija nema pravo niti će dobiti podršku MNVS da se samostalno i vaninstitucionalno (van MNVS) bavi problematikom od opšteg nacionalnog značaja od kojeg mogu imati posljedice ili će se odnositi na bošnjačko-muslimanski narod u cjelini… Islamska zajednica Sandžaka mora postati sastavni dio ostalih 19 institucija bošnjačko-muslimanskog naroda na ovim prostorima, jer sve što je mimo institucija MNVS ne predstavlja faktor i ne znači ništa… Po pitanju odnosa Islamske zajednice Sandžaka prema ostalih 19 bošnjačkih institucija kroz koje Bošnjaci artikulišu svoje nacionalne interese, dr Sulejman Ugljanin je iznio od ranije poznat stav MNVS:
– Ne postoji dilema da li je Islamska zajednica Sandžaka sastavni dio bošnjačkog nacionalnog bića ili ne. Ona je to sama po sebi, jer su neodvojivi pojmovi islam i musliman. Problem nije u Islamskoj zajednici već u ljudima koji je vode, samo je pitanje da li to njima odgovara ili ne.
Sve naše nacionalne institucije pripadaju jednoj te istoj porodici. Tih 19 institucija su poput devetnaest braće od istog oca i iste majke, a Islamska zajednica kao sestra jedihnica za koju su svi jednako emocionalno vezani i sa posebnom pažnjom brinu o njoj i njenom dostojanstvu. Ona svojim ponašanjem može da dovede u pitanje obraz čitave porodice. U tom slučaju, braći ostaju dvije mogućnosti: ili da joj ukažu na njeno nedolično ponašanje i da traže da se popravi ili da se javno odreknu od nje.
Bez obzira na njenu punoljetnost i lično bogatstvo kojim ona raspolaže, ona ipak mora uvažavati porodične norme i voditi računa o svom ponašanju, jer je ona samim rođenjem njihova sestra i zato mora uvažavati porodične interese, sviđalo se to njoj u datom trenutku ili ne.“
Kao kontinuitet odluke MNVS iz 1997. godine, kada su jasno stavili do znanja kakve pretenzije imaju prema Islamskoj zajednici, 13.09.2006. godine Nacionalni savjet bošnjačke manjine u Srbiji donosi odluku da prekine svaku vrstu saradnje sa Islamskom zajednicom dok je na njenom čelu muftija Muamer Zukorlić.
Kulminacija svih desetogodišnjih pokušaja da se Islamska zajednica pretvori u glasačku mašineriju za potrebe izbora dostignuta je presudom Islamskoj zajednici od strane predsjednika Nacionalnog savjeta bošnjačke manjine:
„…Mnogo puta smo kao građani bili povrijeđeni ponašanjem ljudi koji sebe nazivaju čelnicima Islamske zajednice. O tome nema komentara. To nije stvar Opštine, to je stvar Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Bošnjačko nacionalno vijeće donijelo je odluku da prekine sve odnose sa Muamerom Zukorlićem, koji je nekad bio predsjednik Mešihata i nekad bio muftija, da sa njim više nema ništa… Nekada su se neki nečasni ljudi krili iza imena Mešihata. Mešihat više ne postoji. Pitanje vjerske zajednice Bošnjaka je u nadležnosti Bošnjačkog nacionalnog vijeća. BNV je najviše političko i predstavničko tijelo Bošnjaka i ima nadležnosti i ingerencije da se bavi tim pitanjima… Ima čestitih imama koji su kod mene dolazili više puta kao kod predsjednika Opštine. Ja sam ih slao u Nacionalno vijeće, jer je to adresa na koju treba da se obrate. Imami mogu da traže zaštitu ili od BNV ili od džamijskih odbora. Džamijski odbori su direktno odgovorni za ponašanje imama na hutbama i nemaju pravo imami ni pod čijom prisilom da maltretiraju sat vremena stotine vjernika. To je nešto sa čim je završeno. Mislim da je stavljena tačka na te ružne radnje.“
U BNV-u je donijeta odluka o pokušaju neuspjelog puča u Islamskoj zajednici 2007. godine
Ova prijetnja će se obistiniti 3. oktobra 2007. godine kada će Ugljanin, u svojstvu predsjednika BNV-a, predvoditi propali pokušaj puča u Islamskoj zajednici u Srbiji, kada je do te mjere zloupotrijebio ovu najvažniju instituciju Bošnjaka u Sandžaku gdje su posljedice tog nečasnog čina i dan-danas jako velike, kako za muslimane Bošnjake Sandžaka, Islamsku zajednicu, ali i za samo Bošnjačko nacionalno vijeće koje je, nažalost, i dalje talac ove nakaradne politike.
Izbori za Bošnjačko nacionalno vijeće 2010. godine
Do 2010. godine Ugljanin putem elektorskih skupština, u nedostatku ozbiljne konkurencije među političkim opcijama u Sandžaku, u prvom redu mislimo na SDP Rasima Ljajića koja je izrazito anacionalno orijentisana, uspijeva da fingira navodne izbore za BNV i zadrži potpunu kontrolu nad ovom institucijom.
Donošenjem novog Zakona, koji je tretirao pitanje manjinskih zajednica koje žive na teritoriji Srbije, po prvi put je ostavljena mogućnost i organiziranja direktnih izbora za Nacionalne savjete pod uslovom da se više od polovine od ukupnog broja birača iz određene nacionalne zajednice upiše u poseban birački spisak.
I pored činjenice da je to predstavljalo određeni oblik diskriminacije, jer su pripadnici manjinskih naroda, koji su se iznova trebali upisivati u poseban birački spisak svoje nacionalne zajednice, to već uradili prilikom popisa stanovništva, te samim tim je država bila ta koja je na veoma jednostavan način to mogla urediti, a da ih ne izlaže novim maltretiranjima, a posebno one Bošnjake koji žive izvan Sandžaka i manjina su u mjestima u kojima žive, sa svim onim šta taj status u ovoj državi donosi.
Izbornu trku na izborima za BNV 2010. godine trčale su tri liste: Bošnjački preporod koju je formirao Rasim Ljajić, lista Sulejmana Ugljanina i prvi put na ovakvim izborima delegirajući cilj „zauzimanja kote odakle se najjače udaralo na Islamsku zajednicu“ pojavila se lista Bošnjačke kulturne zajednice koju je predvodio tadašnji predsjednik Mešihata IZ-e u Srbiji, muftija Muamer-ef. Zukorlić.
Bila je to svojevrsna parada slobode koju je Sandžak živio tih nekoliko mjeseci kampanje. Obilaskom sandžačkih sela i gradova karavanama slobode, predajući bajrake jedinstva i ponosa, u našem narodu je pokrenula svojevrsnu eksploziju svijesti koja će na izborima 6. juna 2010. godine dovesti do bošnjačke nacionalne i kulturne revolucije.
Ugljanin i Ljajić, kao i njihovi pomagači u zemlji i izvan nje, bili su na koljenima, poraženi voljom naroda koji više nije želio da bude taocem političkog beskičmenjaštva i primitivizma.
Bošnjačka kulturna zajednica osvojila je gotovo polovinu od broja izašlih na tim izborima i pored činjenice da su izborni proces pratile brojne nepravilnosti, otvorene opstrukcije, manipulacije sa posebnim biračkim spiskom, da bi neposredno pred sami kraj izbornog dana preko 1500 pripadnika raznih policijskih formacija stiglo u Novi Pazar kako bi u posljednjim trenucima, zastrašivanjem naroda, probali uticati na konačni izborni rezultat.
I pored svega navedenog, Bošnjačka kulturna zajednica osvaja 17 vijećničkih mandata, SDA Sulejmana Ugljanina 13, dok Rasim Ljajić, preko svoje liste, osvaja 5.
Tada se dešava jedan veoma opasan presedan u režiji Borisa Tadića, tadašnjeg predsjednika R. Srbije, Svetozara Čiplića, ministra za ljudska i manjinska prava u Vladi R. Srbije, Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina, uz podršku određenih faktora izvan zemlje, kada se uoči same konstitutivne sjednice Bošnjačkog nacionalnog vijeća mijenja dotadašnji Pravilnik o formiranju nacionalnih savjeta prema kojem je bilo potrebno postojanje natpolovične većine kako bi se Vijeće formiralo.
Zbog činjenice da je BKZ uspjela da uz pomoć dva vijećnika sa liste Bošnjački preporod obezbijedi većinu za formiranje ovog organa, nastao je haos u krugovima onih koji su nekoliko desetina godina bošnjački narod, preko svojih plaćenika, držali u stanje potpune porobljenosti duha i svijesti.
Bez obzira na to, BKZ je formirala Bošnjačko nacionalno vijeće koje država nije priznala, kada su nosioci najviših funkcija u državnoj vlasti, pribjegnuvši izmišljanju nepostojećeg pravnog instituta dozvolila postojanje tvz.“BNV-a u tehničkom mandatu“.
Iako su kreatori ovakvog odnosa priželjkivali drugačije, pa čak i nasilne scenarije, mudrom politikom rukovodstva BNV-a koje je izabrano od strane naroda urađeno je puno na polju internacionalizacije pitanja statusa Sandžaka i položaja bošnjačkog naroda u Srbiji, strpljivo preskačući sve zamke koje su im na tom putu postavljali oni koji su željeli zlo ovom narodu i koji su ga nastojali kazniti zbog izbora koji njima nije bio po volji.
Izbori za nacionalne savjete 2014. godine
U manje-više sličnom ambijentu Bošnjaci Sandžaka dočekuju i sljedeće izbore za Bošnjačko nacionalno vijeće koji će se održati u oktobru 2014. godine.
Na tim izborima su se pojavile dvije liste: „Za Bošnjake, Sandžak i Muftiju“ i „Za bošnjačko jedinstvo“ koje je formirao Sulejman Ugljanin.
Interesantno je to da Sulejman Ugljanin neposredno tokom priprema za izborni proces, kao i odmah iza okončanja izbora, pribjegava njemu svojstvenoj licemjernoj igri, gdje se želi predstaviti nosiocem procesa povratka bošnjačkog nacionalnog jedinstva.
U svrhu toga inicira odlazak „na noge“ u sjedište Islamske zajednice gdje zvaničnicima ove institucije, prema kojoj od početka svog društveno-političkog djelovanja gaji otvoreno neprijateljstvo, priznaje da je „Udba napravila paravjersku tvorevinu, te da je on spreman da to ugasi, ali da mu treba vremena“.
I pored toga što su bili svjesni našta je sve Ugljanin spreman, rukovodstvo Islamske zajednice daje šansu pregovorima, stimulirajući i rukovodstvo BDZ Sandžaka da se uključi u pokušaj formiranja zajedničke liste gdje bi izbori predstavljali, kako je to Ugljanin volio isticati – „svjećanost“.
Međutim, nakon nekoliko rundi pregovora, Sulejman Ugljanin nije pokazao spremnost na bilo koji ustupak kada je u pitanju Islamska zajednica, te se je na izbore izašlo u dvije kolone.
Lista koju je predvodio dr. Jahja Fehratović odnosi pobjedu nad listom „Za bošnjačko jedinstvo“ u Novom Pazaru i Prijepolju, u dva najveća sandžačka grada, gdje živi većina bošnjačkog stanovništva, a onda na scenu stupaju famozne „petorke“ sastavljene od aktivista SDA i SDP koje putem otvorene izborne krađe omogućuju Ugljaninu ostvarivanje blage prednosti i osvajanje 19 vijećnika naspram 16 koliko je osvojila lista „ Za Bošnjake, Sandžak i Muftiju“.
I pored jasnih dokaza u vidu snimaka izborne krađe, posebno u mjestu Koniče kod Tutina, nažalost, iznova nemamo adekvatnu reakciju Republičke izborne komisije koja pod izgovorom da se „zakasnilo sa predajom žalbi“ priznaje izborne rezultate.
Lista „Za Bošnjake, Sandžak i Muftiju“, i pored moralnog prava da ne prizna rezultate pokradenih izbora, odlučuje prisustvovati konstitutivnoj sjednici BNV-a, bez obzira što vijećnici Ugljaninove liste to nisu htjeli uraditi 2010. godine, čime su direktno onemogućili konstituiranje Vijeća, kako bi omogućili da ovaj organ nesmetano funkcioniše.
Tokom kampanje za izbore, Ugljanin je konstantno govorio da je „svejedno za koju će listu narod glasati, da će lista koja bude prva dobiti mjesto predsjednika, a druga lista predsjednika IO BNV-a, te da će se odluke donositi konsenzusom“, ali čim su se izbori završili promijenio je, po starom običaju, priču.
Na konstitutivnoj sjednici izabran je samo predsjednik i sekretar Vijeća, dok su se između te i naredne sjednice vodili pregovori oko participiranja liste „Za Bošnjake, Sandžak i Muftiju“ u organima Vijeća.
Želeći da dã prednost dijalogu, muftija Zukorlić daje ponudu Ugljaninu koja po prvi put ne podrazumijeva njegov izričit otklon od paravjerske tvorevine, već se od njega traži da se u BNV-u napravi ambijent koji će pomoći i ohrabriti vraćanje jedinstva Islamske zajednice.
Tada je Ugljanin istjeran na čistac i morao je iznova pokazati svoje pravo lice.
Suočen sa nemanjem manevarskog prostora, suprotno javnom obećanju, nudi našoj listi mjesto zamjenika predsjednika IO BNV-a.
Naravno da se tu nije radilo o nezadovoljstvu ponuđenim, već je bilo jasno da je Ugljanin tim potezom pokazao da nije ni na koji način spreman odustati od angažmana u zločinu razbijanja Islamske zajednice, a kamoli otklona od izvršioca ovog nečasnog čina.
Ova situacija će kulminirati na II redovnoj sjednici Vijeća na kojoj je trebalo da se izaberu drugi ograni BNV-a.
Uslijed nesposobnosti da vodi sjednicu, u uslovima koje on nije imao još od osnivanja Vijeća, da ima opoziciju koja ne misli kao on, izbacuje medije i pokušava zavesti strahovladu. Kada mu to nije pošlo za rukom, prekida sjednicu koja nikada nije okončana i u svojoj kancelariji fiktivno bira Izvršni odbor i druge organe.
Pogubnije po pravo od ovog čina jeste samo to da su nadležni organi u Beogradu aminovali ovakvo njegovo nezakonito ponašanje, pokazavši da i dalje nekome odgovara slabljenje kapaciteta ove važne nacionalne institucije, što će za posljedicu imati totalni fijasko svih važnih projekata koje je Vijeće trebalo realizirati, posebno kada je u pitanju obrazovanje na bosanskom jeziku, tokom ovog mandata Ugljaninovog upravljanja BNV-om.
Ovi izbori su važni za Bošnjake, ali je na mnogo većem ispitu država
Naredne izbore za Bošnjačko nacionalno vijeće, koji su planirani da budu održani 4. novembra ove godine, jedni su od najvažnijih kako za Bošnjake u Srbiji, tako i za samu državu, odnosno za one koji u ime države „upravljaju sudbinom“ svojih građana.
Stoga ne treba da čudi situacija da je temperatura mjesec dana pred izbore pred usijanjem.
Kao i 2010. godine, svi važni društveno-politički akteri u Sandžaku imaju svoje liste.
Sulajman Ugljanin je prvobitno najavio ponovo izlazak sa listom „Za bošnjačko jedinstvo“, ali je „preko noći“ promijenio ime i na izbore izlazi sa listom „Samoopredjeljenje“ vraćajući iznova priču iz 90-tih godina o „formiranju države Sandžak“.
Gostujući u jednoj emisiji na televiziji sa nacionalnom frekvencijom, upitan da prokomentariše Ugljaninove predizborne parole, nosilac liste „Matica bošnjačka“ akademik muftija Muamer Zukorlić kazao je da je „Ugljaninovo legitimno pravo da to delegira, ali da mora odgovoriti na pitanje kakve će biti posljedice takve politike, te da li će kao i 1993. godine prvi pobjeći iz Sandžaka i ostaviti narod na cjedilu kao što je to tada učinio“.
Kao i prije osam godina, Rasim Ljajić, u nedostatku političke ideologije, neprepoznat kod bošnjačkog naroda kao neko ko ima i 1% nacionalne politike, ponovo angažira „nezavisne intelektualce“ i formira „nezavisnu“ listu „Vakat je“.
Ova lista je očigledno rezultat otvorenog straha Rasima Ljajića od Vučića da podrži Sulejmana Ugljanina, iako o tome imaju potpisan koalicioni sporazum koji je podrazumijevao podršku SDP-a partiji Sulejmana Ugljanina za ove izbore, i namjere da indirektno, osvajanjem nekoliko mandata omogući Ugljaninu da i dalje upravlja Vijećem.
To je vidljivo pogledom na imena ljudi koji se nalaze na listi „Vakat je“, gdje je tu dobar dio pripadnika paravjerske tvorevine, čime se je iznova potvrdilo da su Ugljanin i Ljajić u čvrstom savezu kada je u pitanju kontinuirano nastojanje daljeg razbijanja Islamske zajednice.
Kako bi još više probao obesmisliti projekat izbora za BNV, Rasim Ljajić je na izbore za Nacionalni savjet Bošnjaka u Srbiji prijavio jos jednu listu – “Stari dedo”. Prije izvjesnog perioda je, putem svojih portala, objasnio da se radi o fiktivnom liku poput Preletačevića. Ova lista predstavlja pravo lice Rasima Ljajića jer se njegova politička ideologija i boravak u Beogradu uglavnom baziraju na preletavanje kod svih koji bi u određenom trenutku bili na vlasti.
Na osnovu svega kazanog, nameće se jasan zaključak da se i ovi izbori odvijaju u znaku borbe između dva bloka.
S jedne strane, Ugljanin i Ljajić, koji već skoro 30 godina drže ovaj narod i njegove institucije taocem njihove retrogradne politike koja za rezultat ima sve veći broj, posebno mladih ljudi, koji odlaze iz Sandžaka jer ne vide svoju budućnost ovdje, u ambijentu rastućeg stepena kriminaliteta i društveno-moralnih devijacija svih oblika i vrsta.
S druge strane, lista „Matica bošnjačka“ koju predvodi lider Stranke pravde i pomirenja, akademik muftija Muamer Zukorlić, koji već punih 25 godina predvodi proces izgradnje institucija koje u konačnosti imaju za cilj vraćanje na društvenu scenu bošnjačkog čovjeka u Sandžaku i Srbiji, te omogućavanje da se u normalnom ambijentu, u fer i poštenoj utakmici, takmiči sa svim ostalim narodima za poziciju koja garantira dostojanstven život, uz poštovanje njegovih prava, ali i preuzimanje odgovornosti za ukupan napredak društva u kojem živi.
Nemamo nimalo sumnje, da će kao što je to bio slučaj i 2010. i 2014. godine, naš narod prepoznati istinu i glasati za pravedno društvo, pomirenje među Bošnjacima kao preduslov bošnjačkom jedinstvu.
Međutim, kao i prethodna dva puta, i ovog je na ispitu država.
Koliko su ovi izbori važni za bošnjačku nacionalnu zajednicu, u mnogo većoj mjeri su oni značajni za državu Srbiju.
Državni organi (ima određenih naznaka da to i čine) moraju biti svjesni da je ovo jedna od posljednjih generacija Bošnjaka sa kojima će moći da razgovara i da se dogovori oko zajedničkog interesa izgradnje moderne države, okrenute ka evro-atlanskim procesima, u kojoj bi Sandžak imao status modernog evropskog prekograničnog regiona.
Bojimo se da ako se, ne daj Bože, neke stvari ponove da će Bošnjaci s pravom izgubiti povjerenje u sistem, a tu se otvara prostor za djelovanje onih koji rješenje svog statusa vide drugačije, što može imati dalekosežne posljedice po krhko povjerenje koje se je počelo vraćati na relaciji Bošnjaci-država Srbija, što svakako nikome nije u interesu.
Zato su ovi izbori od presudne važnosti.
Da je, u najmanju ruku, političke korektnosti, Ugljanin i Ljajić bi se trebali povući sa crte, barem kada su u pitanju ovi izbori, jer nemaju pred narod ničim drugim izaći osim sa demagoškom pričom o opasnosti zvanoj „Zukorlić“.
Pošto je teško za očekivati da kod njih proradi savjest, očekujemo svakako da savjest bude na visini zadatka kada su u pitanju Bošnjaci, pa i oni koji glasaju za ove dvije partije.
Vakat je da i oni shvate da se na listi „Matica bošnjačka“ nalaze ljudi koji su pokazali da znaju raditi ono zašta su delegirani, te da će pobjedom ove liste krenuti teški i ozbiljni procesi ukupnog ozdravljenja ambijenta u Sandžaku, što je preduslov za početak napredovanja u svim sferama društvenog djelovanja.
Siguran sam da će moj narod to prepoznati i pomoći nam, pravim potezom hemijske olovke, zaokružujući broj 2, glasajući za listu „Matica bošnjačka“ akademik Muamer Zukorlić – Muftija“, da ono što smo radili do sada, kroz sistem institucija koje smo izgradili, od vrtića do univerziteta, medresa, Fakulteta za islamske studije, TV i radio stanice, Glasa islama, humanitarne organizacije „Hajrat“ i mnogih drugih, uradimo i u Bošnjačkom nacionalnom vijeću, na ponos svih nas i naroda kojem sa ponosom pripadamo.
Neka nam je hairli sloboda, ispravljanje nepravde, pomirenje među nama.
Pobjedom do punog bošnjačkog jedinstva!
Za Maticu bošnjačku!
Za Muftiju!
Neka nam je hairli!
Glas islama 293, strana 10-12, autor: dr. Admir Muratović
